1964.

undefined
Višnja Korbar, Ana Štefok, Dunja Rajter i Ljerka Kuntarić u društvu Uragana koji su te prve godine pomagali festivalskom orkestru


U večernjim satima 22. svibnja 1964. godine u dvo­rani ondašnjeg kina Partizan (današnji Teatro Fenice) pred prepunim gledalištem zaživio je današnji pedesetogodišnjak MIK. Na glazbenom događanju zanimljivog naziva Melodije Kvarnera '64, publici se tijekom dvije festivalske večeri predstavilo četrnaest interpreta i osamnaest kompozicija. Izvođače je pratio specijalno formirani gudački zabavni orkestar pod vodstvom Zlatka Černjula, potpomognut riječkim sastavom Uragani. Voditeljica festivala bila je Dunja Rajter.


Skladbe

1. MOJA DOLINA (P. Krstulja - P. Krstulja - F. Pomykalo) Toni KLJAKOVIĆ

2. LJULJAČKA LJUBAVI (C. Zrelc - M. Kinel - M. Belamarić) Ennio MACHIN 

3. SVIĆARICE (C. Matetić - G. Viškanić - F. Pomykalo) Duo KVARNER

4. PJESMA KORMILARA (I. Kustan - B. Chudoba - Z. Černjul) Višnja KORBAR

 5. MOJE "ČA" I MOJA ANE (Lj. Kuntarić - S. Benzon - F. Pomykalo) Aleksandar MIHIĆ

 6. NADE (I. Kuslan - B. Chudoba - Z. Černjul) Ana ŠTEFOK

 7. LIPOJ ISTRI (C. Matetić - C. Matetić - M. Belamarić) Toni KLJAKOVIĆ

8. NA KRAJU RIVE (A. Hovnik - M. Kinel - F. Pomykalo) Bruno HRABAR

9. USPAVANKA RIJECI (A. Petrović - A. Petrović - F. Pomykalo) Vikica BREŠER

10. PROLJEĆE KVARNERA (P. Krstulja - A. Mihić - M. Čutić) Rudolf MLINARIĆ

11. PLAVI TWIST (Lj. Kuntarić - Lj. Kuntarić - ans.'"Uragani") Višnja KORBAR

12. TEBI MOJ GRADE (J. Vuk - J. Vuk - F. Pomykalo) Toni KLJAKOVIĆ

13. PRIJE ODLASKA (A. Mihić - A. Mihić - F. Pomykalo) Ante BILANČIĆ

14. DVA BRODA U LUCI (C. Zrelc - M. Kinel - Z. Černjul) Zvonimir KRKLJUŠ

15. NAPRIJED BIJELI (A. Petrović - A. Petrović- F. Pomykalo) Toni LESKOVAR

16. BEZ JEDRA I VJETRA (Lj. Kuntarić - B. Chudoba - Z. Černjul) Ana ŠTEFOK

17. U BAKRU (M. Kinel - M. Kinel - F. Pomykalo) Antun ŠOŠTAR

18. SREĆA JE TU (Lj. Kuntarić - D. Brtvić - V. Mold) Toni KLJAKOVIĆ i Višnja KORBAR


Nagrade

Publika u dvorani kina Partizan obje festivalske večeri glasovanjem za tri kompozicije na glasačkim listićima birala je pobjednike večeri, a konačni zbir glasova donio je pobjednike Melodija Kvarnera '64.  Nagrađeni su pak dobivali pehare, a ne novčane nagrade, što je postala praksa i sljedećih festivalskih godina.

NAGRADE PUBLIKE:

1. Ana ŠTEFOK, skladba "NADE", autor Ivo KUSTAN (557 glasova)

2. Višnja KORBAR I "URAGANI", skladba "PLAVI TWIST" autora Ljube KUNTARIĆA (535 glasova)

3. Duo KVARNER, skladba "SVIĆARICE" autora Cvjetka MATETIĆA (524 glasa)

NAGRADA STRUČNOG OCJENJIVAČKOG SUDA:

Ana ŠTEFOK, skladba "BEZ JEDRA I VJETRA" autora Ljube KUNTARIĆA

Stručni ocjenjivački sud nagradu je dodijelio u sastavu Zlatko Černjul, dirigent i skladatelj, Mario Nardelli, skladatelj, Pero Gotovac, skladatelj i glazbeni urednik Jugotona iz Zagreba, te Predrag Ristić, skladatelj iz Novog Sada.

NAGRADA REVIJE ZA JAZZ I ZABAVNU MUZIKU "RITAM" IZ NOVOG SADA:

Višnja KORBAR i Toni KLJAKOVIĆ, skladba "SREĆA JE TU" autora Ljube KUNTARIĆA Ova   nagrada dodjeljivana je autoru najvedrije melodije, a o tome tko će je dobiti odlučivali su književnik Miroslav Antić, glavni i odgovorni ured­nik Ritma, Branislav Kopusinac, zamjenik uredni­ka, i Vlado Šegota, novinar iz Rijeke. Autoru najvedrije melodije kao nagrada pripala je jedna skulptura poznatog jugoslavenskog kipara Jovana Soldatovića.

NAGRADA ZA NAJBOLJI ARANŽMAN:

Zlatko ČERNJUL, skladba "NADE"

Zanimljivo je da su tekstopisci dobili nagrade zah­valjujući skladateljima, te su tako nagrađene Blanka Chudoba (Nade), Ljerka Kuntarić (Plavi twist) i Gordana Viškanić (Svićarice). Na prvim Melodijama, najviše nagrađivan autor bio je maestro Ljubo Kuntarić.


Vikica Brešer u društvu Aleksandra Ace Petrovića, autora “Uspavanke Rijeci” koju je izvodila 1964. godine


Festivalije

Kao i svaki pravi festival, neovisno što se riječki zvao natječaj, i Melodije Kvarnera 64 dizale su prašinu u medijima. Osim nagađanja tko bi mogao, a tko ne pobijediti, koje pjesme nisu zaslužile da uđu u konkurenciju, a koje su jednostavno fenomenalne, i inih festivalskih pikanterija, bilježimo u Areni tekst M. Zurla pod nazivom Bojkot radija domaćina u kojem, između ostalog, stoji: I organizator i stručni promatrači složili su se u tome da je ova muzička manifestacija potpuno uspjela. Publika je dvije večeri slušala svoje omiljene pjevače i na kraju festivala pro­pjevala zajedno njimaJer, to su bile lake, vedre i nepretenciozne pjesme, pjesme koje odmah "ulaze u uho" i postaju naš svakodnevni pratilac. A to, konačno, i jest bio cilj organizatora: potaknuti autore iz riječkog kraja da pišu vedro i za svoju publiku.

Upravo zbog toga organizator je bio zaprepašten nad neo­bjašnjivim bojkotom Radio Rijeke, koji svom matičnom festivalu nije posvetio ni minutu pažnje. "Očekivali smo", izjavio je ogorčeno predsjednik udruženja Zlatko Černjul, “da će Radio Rijeka preno­siti bar finale, ali se u dvorani nije pojavio ni njihov tehničar." To je među uvrijeđenim učesnicima festivala - kompozitorima, pjeva­čima i članovima orkestra - izazvalo žučljive rasprave. Da je nji­hov gnjev opravdan, pokazuje i činjenica da su u Rijeku stigli predstavnici Radio Zagreba i uključili svoje magnetofone da bi iz toga programa sastavili oveću muzičku emisiju. Organizator je bio dirnut posjetom direktora “ Jugotona" Slavka Kopuna i muzičkog urednika te gramofonske kuće Pere Gotovca, koji su obećali da će snimiti osam najuspjelijih kompozicija. Dakle, priznanje je stiglo iz Zagreba, dok se Radio - domaćin oglušio! (...)

U istom tekstu novinar ne zaboravlja ni pikanterije. Tako u nastavku piše:  (...) Kao što se i očekivalo, na festivalu su najviše uspjeha imali već proslavljeni jugoslavenski kompozitori Ljubo Kuntarić i Ivo Kustan. Autor mnogih nagrađenih pjesama, Ljubo Kuntarić, upravo se šetao pred publikom na pozornici primajući nagradu za nagradom. Najveće priznanje - prvu nagradu publike za pjesmu "Nade" - dobio je Ivo Kustan. Međutim, on se nije pojavio na pokusima, niti za čitavo vrijeme festivala. Kustan se, naime, naljutio na organizatore što su mu poslali ulaznice za sjedišta u petom redu i demonstrativno ih je vratio! S Anom Štefok, koja je pjevala „Nade“, uglavnom se dopisivao. Slao joj je cvijeće, bombonijere i pismene čestitke. Na odlasku iz Rijeke, Ana Štefok je Ivi Kustanu poslala razglednicu Rijeke sa svojim pozdravima. (...)



Ana Štefok prima nagradu (pobjednička skladba “Nade” autora Kustan-Chudoba-Černjul)


U Novom listu je pak pod naslovom Za nastup sve spremno između ostalog stajao i ovaj podatak: Riječki instrumentalni sastav "Uragani" pripremili su za "Plavi twist” koga će izvesti s Višnjom Korbar specijalni aranžman, duhovitu kombinaciju primorske metodike i ritma twista. Za nastup na "Melodijama Kvarnera" članovi ansambla nabavili su i nova odijela, tako će na novom natječaju nastupiti s novom kompozicijom i u novoj "uniformi“. (...) U daljnjem tekstu Nikola Lorencin pozabavio se i starosnom dobi izvođača, te je zapisao kako će najmlađi pjevač biti Antun Šoštar, devetnaestogodišnji učenik brodograđevne škole u Kraljevici, koji je pravo natjecanja na Melodijama stekao pobijedivši na Prvom pljesku u Crikvenici.

Kad smo već kod prebrojavanja godina, evo i malo varijacija na temu objavljenih u Areni broj 179, gdje M. Zurl piše: (...) Poslije dugogodišnje pauze i počivanja na lovorikama Zvonimir Krkljuš je ponovno propjevao u gradu u kojem je od 1951. do 1958. bio pojam u zabavnoj muzici. Otpjevavši s uspjehom “Dva broda u luci“, nije mogao a da se ne obrati publici koja mu je pljeskala. Rekao je: "Hvala vam, dragi Riječani, drago mi je što sam opet medu vama". Ipak, Krkljuš se naljutio što su ga u “Novom listu“ proglasili za najstarijeg učesnika festivala. Naime, jedan matematičar je zlobno izračunao da on i Duo Kvarner imaju zajedno 105 godina. (...)


Sjećanja

Iz razgovora Ane Štefok, pobjednice Melodija’Kvarnera '64 te prvonagrađene od strane stručnog žirija, i Lee Domijan, novinarke Radio Rijeke:

Sjećate li se još 1964. i pobjede na Melodijama Kvarnera?

Sjećam se jako dobro. Najprije sam pobijedila na Zagrebačkom festivalu, a onda u Rijeci. Pjevala sam dvije nagrađene kompozicije: “Nade", koja je pobijedila po glasovima publike, i "Bez jedra i vjetra", pobjednicu odlukom stručnog žirija. Prvoj je bio autor Ivo Kustan, a drugoj moj dragi prijatelj Ljubo Kuntarić. Bila mi je ta '64. uspješna godina. Tada još nije bilo puno festivala, ali ni nas pjevača nije bilo puno pa je publika nekako više živjela s nama, pričalo se o nama na sva usta. Nećete vjerovati, ali tih večeri 22. i 23. svibnja 1964. kino “Partizan" izgledalo je glamurozno. Znate zašto? Radi pjevača! Svi smo se trudili, a posebno pamtim da je sve bilo prekrasno tonski, unatoč onoj staromodnoj tehnici. Sve je štimalo, sve se prekrasno čulo - orkestar i izvođači. I ja sam se divno čula, dobro sam pjevala i to je publika osjetila.

Sjećate li se toaleta, frizura (...)?

Sjećam se i danas kako sam se obukla. Znate tko mi je kreirao haljine? Gospođa Jagoda Buić! Kreirala mi je za tu prigodu dvije haljine, tako s nekim zlatnim nitima. Jedna je bila siva, druga ljubičasta. Ručna izrada, naravno! Šarmantno, elegantno i čedno. Minice, samo ne ove današnje minice, nego onako fino, iznad koljena. Prekrasne su bile, a ja sam bila mlada, krhka, s tim nježnim glasom, pa su onda i po novinama pisali o meni. Pozitivno se pisalo o ljudima, ne tračevi. A baš za te dvije haljine mi je jako žao što ih nisam sačuvala jer su bile prekrasne i po današnjim mjerilima, a zamislite kak je to bilo onda. Kako sam najprije išla na Zagrebački festival, onda su me još tamo pofarbali i smislili neku razbarušenu frizuru pa mi je to dobro stajalo. Takvu sam imala i u Rijeci. Šminka? Naravno decentna, samo trepavice jako naglašene. A i iza pozornice je atmosfera bila poticajna. Mi smo puna dva mjeseca prije festivala održavali probe za nastup. Radilo se profesionalno. (...)

Razgovor je emitiran na valovima Radio Rijeke u kolovozu 2003. godine.


undefined

"Uragani" pokazuju svoje ime na plakatu festivala