2004.

undefined

Retrospektivna večer "40 let MIK-a" u HKD-u na Sušaku


Četrdeseti rođendan Festival Melodije Istre i Kvarnera slavio je punih šest mjeseci, što pripremajući se za veliko slavlje, što uistinu slaveći. Godina 2004. ostat će upisana u mikovsku povijest kao godina u kojoj je MIK dobio monografiju, upriličio retrospektivnu večer na kojoj je opjevao svih 40 godina postojanja, dobio dokumentarac u režiji Tonka Jovića, te u lipnju slavljenički zapjevao i zasvirao u sedam gradova i općina duž Istre, otoka i Kvarnera. Od 18. lipnja kad je startao u Malom Lošinju, do 26. lipnja kad se finalno predstavio Rijeci, MIK se s 19 kompozicija predstavio i Vodnjanu (20. lipnja), Čavlima (21. lipnja), Bakru (22. lipnja), Krku (23. lipnja), te Labinu (24. lipnja). U subotu, 19. lipnja mikovci su imali dan odmora, a u petak 25. lipnja u HKD-u na Sušaku upriličena je retrospektivna mikovska večer nazvana “40 let MIK-a”. Uvertira u finalnu riječku mikovsku večer održanu na Gatu Karoline Riječke bilo je predstavljanje Monografije “Melodije Istre i Kvarnera (1964. - 2004.)”  upriličeno u Vijećnici Grada Rijeke. 

 

Skladbe

1. SOTTO VOCE (M. Valković - Ma. Valković - R. Grubišić) Alen VITASOVIĆ,  Duško JELIČIĆ i Ženska klapa MARETA

2. PRIMORSKA NOĆ (M. Grdović - L. Morosin - A. Baša) Lidija PERCAN i Mladen GRDOVIĆ

3. NOŠTROMO (N. Milotti - Lj. Pavešić - I. Popeskić) Toni KLJAKOVIĆ i Mario BATTIFIACA 

4. VIENI SUL QUARNERO (B. Krajcar - V. Kuzma - O. Dešić) Vinko COCE

5. MIH SE ČUJE, SVATI GREDU (N. Milotti - D. Načinović - A. Valenčić) Vesna NEŽIĆ RUŽIĆ i MAGNOLIJA 

6. KO VA RAJU (A. Baša - R. Pilepić - A. Baša) GINA 

7. A GROZJE ZORI (Đ. Maršan - D. Načinović - A. Valenčić) Đani MARŠAN

8. KI PUT SE MI POPREHTAMO (D. Jeličić - D. Jeličić - I. Popeskić) Duško JELIČIĆ

9. TRIBALO BI ZAKANTAT (M. Bobuš - M. Bobuš - R. Grubišić) Karin KULJANIĆ, Mirjana BOBUŠ i Klapa KRK

10. SAMO TEBE JA NE DAN (R. Grubišić - D. Načinović - R. Grubišić) Alen LAZARIĆ

11. O, IVE, IVE (V. Škuflić - Lj. Bestulić Stanković - A. Valenčić) Vili ŠKUFLIĆ

12. LIPO ZLATO MOJE (I. Frleta - Lj. Bestulić Stanković - R. Grubišić) Joso BUTORAC i Ženska klapa MARETA

13. POD ULIKUN TRUDA (V. Škaron - V. Juretić - O. Dešić) Klapa FORTUNAL

14. SINOĆ SPAZIH (R. Pilepić - R. Pilepić / R. Tadej - S. Salečić) Alen POLIĆ

15. BABIN PAS (B. Krajcar - D. Načinović - A. Valenčić) Eleonora TURČINOVIĆ

16. NEĆU KUHAT, NEĆU PRAT (R. Pilepić - R. Pilepić - A. Valenčić) Tamara BRUSIĆ

17. ON ĆE ZNAT (I. Frleta - M. Bobuš - A. Valenčić) Vivien GALLETTA

18. LETRATI I LUG (R. Grubišić - I. Radivoj Mrvica - R. Grubišić) Kristijan LONČARIĆ

19. ZLOTO MOJE (A. Zarifović - A. Zarifović - Loell Duin / P. Šćira) LOELL DUINN

Voditelji finalne večeri MIK-a bili su mikovska voditeljska konstanta Robert FERLIN i HTV-ova uzdanica Danijela TRBOVIĆ VLAJKI.

 

undefined

Mirjana Bobuš, Robert Grubišić i Karin Kuljanić primaju nagradu za najbolju pjesmu prema glasovima publike


Nagrade

 

NAGRADE PUBLIKE:

1. Karin KULJANIĆ, Mirjana BOBUŠ i Klapa KRK, skladba „TRIBALO BI ZAKANTAT” (M. Bobuš - M. Bobuš - R. Grubišić)

2. Tamara BRUSIĆ, skladba „NEĆU KUHAT, NEĆU PRAT“ (R. Pilepić - R. Pilepić -A. Valenčić)

3. Gina PICINIĆ, skladba „KO VA RAJU“ (A. Baša - R. Pilepić - A. Baša)

3. Lidija PERCAN i Mladen GRDOVIĆ (M. BATTIFIACA na finalnoj večeri) skladba „PRIMORSKA NOĆ“ (M. Grdović - L. Morosin - A. Baša)

 

NAGRADE STRUČNOG OCJENJIVAČKOG SUDA:

1. SOTTO VOCE (M. Valković - Ma. Valković - R. Grubišić), Alen VITASOVIĆ i Duško JELIČIĆ uz Žensku klapu „MARETA“

2. A GROJZE ZORI (Đ. Maršan - D. Načinović - A. Valenčić), Đani MARŠAN

3. POD ULIKON TRUDA (V. Škaron - V. Juretić - O. Dešić) Klapa FORTUNAL

 

NAGRADA ZA NAJBOLJU INTERPRETACIJU (pokrovitelj HR RADIO RIJEKA)

Đani MARŠAN, skladba „ A GROJZE ZORI“

 

NAGRADA ZA NAJBOLJI TEKST „LJUBO PAVEŠIĆ“ (pokrovitelj ČAKAVSKI SABOR)

Danijel NAČINOVIĆ za tekst skladbe „A GROJZE ZORI“

 

NAGRADA ZA NAJBOLJE ZASTUPLJEN ISTARSKI MELOS „ROŽENICE“ (pokrovitelj: HR RADIO PULA)

Nelo MILOTTI za skladbu „MIH SE ČUJE, SVATI GREDU“

 

NAGRADA „BESEDA“ (pokrovitelj NOVI LIST)

SINOĆ SPAZIH (R.Pilepić-R.Pilepić/R.Tadej-S.Salečić) Alen POLIĆ

 

NAGRADA ZA NAJBOLJI ARANŽMAN

Robert Grubišić za aranžman skladbe „SOTTO VOCE“

 

NAGRADA ZA NAJBOLJEG DOMAĆINA FESTIVALSKE KARAVANE

Općina ČAVLE proglašena je najboljim domaćinom karavane MIK-a 2004. godine


undefined



Festivalije

Direkcija Festivala MIK početkom 2004. godine ozbiljno se prihvatila organizacije rođendanskog slavlja tog jedinog hrvatskog festivalskog glazbenog nomada. Trebalo je organizirati štošta, no prvenstveno izdati monografiju, organizirati retrospektivnu večer, snimiti radijske i televizijske „Kartuline z MIK-a“, napisati one što ih u obliku reportaža iz gradova i domaćina Festivala objavljuju Novi list i Glas Istre, osmisliti promidžbu i dakako, pripremiti sve za slavljeničko festivalsko izdanje. Listajući stare novine i preslušavajući radio zapise rekonstrurali smo te dane užurbanih i iscrpnih priprema.

U rubrici Rijeka „Novog lista“ 30. siječnja pod naslovom „U pripremi monografija MIK-a“ pisalo je:  Lidija Percan, Radojka Šverko, Vesna Nežić Ružić, Lea Domjan, Nello Milotti, Ljubo Kuntarić, Josip Pepi Forenbacher i Andrej Baša, odnosno dio radnog tijela Odbora za obilježavanje 40. godišnjice Festivala Melodije Istre i Kvarnera u Hotelu Bonavia upriličio je svoj prvi sastanak na kojem je uglavnom bilo riječi o Monografiji MIK–a koja bi svijetlo dana trebala ugledati »nekako s proljeća«. Četrdeset godina jedinog hrvatskog putujućeg glazbenog festivala uistinu nije lako sistematizirati, tim više što o pojedinim festivalskim godinama ima vrlo malo pisanog materijala, no kako je ideja o Monografiji, koju izdaje Nakladnička kuća »Adamić« iz Rijeke, inače nositelj projekta, naišla na odobravanje kod svih generacija MIK–ovaca, mnogi su direktoru Festivala, Andreju Baši već dostavili svoje »arhivsko blago«. Na samom sastanku doajeni MIK-a Nello Millotti, Josip Pepi Forembacher i Ljubo Kuntarić svojim su sjećanjima o prvim koracima Festivala koji se idejno začeo 1963. godine, a kao Rijeka 1964. i zaživio, podsjetili na neko davno vrijeme u kojem se igralo po sasvim drugačijim pravilima od današnjih. (...) U razgledavanju starih fotografija i evociranju uspomena na proteklih 40 godina radno je tijelo okončalo sastanak, na kojem je pročitano i pismo isprike dugogodišnje direktorice MIK-a, gospođe Alverne Smokvine koja zbog bolesti nije mogla prisustvovati sastanku, ali je u pismu naznačila svoja razmišljanja o Festivalu, te izrazila punu podršku ekipi koja radi na projektu proslave 40. rođendana MIK-a. Sastanku je trebala prisustvovati i svima znana i draga MIK-ovka Betti Jurković, no ispričala se neodgodivim obavezama. Andrej Baša, pak uputio je zamolbu svim sudionicima MIK-a koji smatraju da bi svojim kazivanjem ili pak fotografskim materijalom mogli pridonjeti što boljoj realizaciji Monografije, da se jave u direkciju. (S. Mrkić Modrić)

Potom nalazimo i članak vezan uz izbor najbolje pjesme „starog MIK-a“ i onog koji je nakon šest godina pauze nastavio dobro utabanim stazama. U članku naslovljenom s “Tko je najomiljeniji u „mikovskom svijetu“? stoji: Slušatelji radiopostaja s područja Istre i Kvarnera uskoro će moći »izglasati« dvije kompozicije koje su obilježile Festival MIK. Jednu iz razdoblja »starog MIK-a« (od 1964. do 1986. godine) i jednu s tzv. »novog MIK-a«, dakle kompoziciju nastalu između 1993. i 2003. godine. U užem izboru našle su se 124 kompozicije, četrdeset sa »starog« i 84 kompozicije s »novog MIK-a«, a trinaesteročlana komisija (maestro Ljubo Kuntarić, Lidija Percan, Radojka Šverko, Vesna Nežić-Ružić, prof. Aleksandra Jug Matić, Lea Domijan, Irena Grdinić, Slavica Mrkić Modrić, Ivica Frleta, Robert Grubišić, Aleksandar Valenčić, Albert Petrović i Andrej Baša) odabrala je četrdeset kompozicija, po dvadeset iz svakog razdoblja MIK-a između kojih će slušatelji svojim glasovanjem izabrati dvije »naj«. Važno je napomenuti kako je pri odabiru uzorka komisija vodila računa ponajprije o prijemu kompozicija u narodu, ali i o kvaliteti, te kako će slušatelji tijekom samih emisija uz mogućnost glasovanja imati i mogućnost predlaganja nekih svojih favorita koje će urednici emisija potom dodati na već postojeću listu.

U četrdeset godina postojanja i 33 festivalske sezone MIK je iznjedrio brojne kompozicije, pa izjava Lidije Percan, doajenke Festivala MIK najbolje ilustrira muke na kojima se komisija našla birajući samo četrdeset kompozicija koje će se kao reprezentativni uzorak podastrijeti slušateljstvu:

– Imali smo jednu vrlo nezahvalnu ulogu i veliku odgovornost. Logično je da svaki slušatelj ima svoje favorite koji se možda nisu našli na ovoj listi, kao što je i činjenica da bi neki drugi sastav komisije možda odlučio drukčije, a neki treći bi opet imao neko treće mišljenje. Svjesna sam toga da nikad nisu svi zadovoljni, ali komisija je odradila posao najbolje što je mogla, a i sami slušatelji će moći predlagati svoje favorite te sam mišljenja kako će na kraju ipak na pijedestalu MIK-a stajati dvije kompozicije koje to uistinu zaslužuju, zaključila je Lidija Percan. (Slavica Mrkić Modrić, Novi list, 27. ožujka 2004.) 

 

undefined

Toni Kljaković i Mario Lipovšek Battifiaca


Retrospektiva MIK-a

Na večeri retrospektive MIK-a što se 25. lipnja održala u prepunom HKD-u na Sušaku, a koju je Andrej Baša, kako piše Srđan Brajčić u Novom listu od 18. Lipnja 2004. Najavio kao „40 let MIK-a“, te kazao da će u njoj zapjevati  Toni Kljaković, klapa »Fortunal«, Betty Jurković, puhački orkestar »Lovran«, klapa »Krk«, »Belfast Food«, Mirko Cetinski, Alen Lazarić, Joso Bajok, Lidija Percan, Vesna Nežić Ružić, Đani Maršan, duo »Battifiaca«, Karin Kuljanić, Alen Vitasović, Duško Jeličić, Gina Picinić i Radojka Šverko, proglašene su i spomenute dvije najmikovske kompozicije. Slušatelji radio postaja Istre, Kvarnera i otoka za naj skladbu „starog MIK-a“ izabrali su pjesmu „Kupil san ti prstenac“ (B.Sepčić-Č.Variola-F.Pomykalo) što je je na MIK-u 1972. Godine izveo Mirko Cetinski.  Najboljom na „novom MIK-u“ publika je smatrala skladbu „Zami me sobun sakamo“ (M.Bobuš-M.Bobuš-A.Belša) s kojom je 1994. Godine Karin Kuljanić  osvojila treće mjesto publike ali i nagradu „TV Nove“ Novog lista za najboljeg debitanta tj. debitanticu.

 

 „Ovacije publike doajenima MIK-a“, naslov je teksta objavljenog u Novom listu 26. lipnja 2004. godine u kojem Srđan Brajčić izvještavajući o večeri retrospektive MIK-a između ostalog piše: Svečanim koncertom u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, sinoć je obilježeno četiri desetljeća postojanja »Melodija Istre i Kvarnera«, jedinog putujućeg festivala u Hrvatskoj. Cjelovečernji glazbeni program, naslovljen »40 let MIK-a«, privukao je brojne poklonike festivala, ponajviše one koji se sjećaju njegovih početaka u Rijeci 1964. godine. Uspomene na minule godine evocirale su neke od najvećih zvijezda MIK-a koje su izvele dvadesetak najvećih hitova iz proteklih četrdeset festivalskih godina. Svojim su nastupima prave ovacije kod publike potaknuli doajeni: Toni Kljaković (»Urinjska baklja«), Radojka Šverko (»Va dihe mora«, »Bracolet«), Betty Jurković (»Barke faren«), Duško Jeličić (»Beli, Cres i Lubenice), Mirko Cetinski (»Kupil san ti prstenac«), Lidija Percan (»Con lui in motocicleta«)... Treba spomenuti i nastup riječke rock grupe »Belfast food« koja je oduševila svojom verzijom legendarne »mikovske« skladbe »Frane Merikan«.

Tijekom sinoćnjeg programa, današnja direkcija festivala »Melodije Istre i Kvarnera« uručila je i priznanja zaslužnim glazbenicima. Tako su Duško Jeličić, klapa »Krk« i Karin Kuljanić nagrađeni za deset godina sudjelovanja na MIK-u, a Nello Millotti je proglašen doajenom festivala. Nadalje, Danijel Načinović dobitnik je nagrade zbog najviše nagrađenih tekstova, Toni Kljaković jer je najviše puta osvojio prva mjesta publike, Josip Forenbacher kao dugogodišnji dirigent orkestra, a Ljubo Kuntarić poradi svog sudjelovanja u osnivanju festivala.


undefined

Andrej Baša i Ljubo Kuntarić

 

A onda je došlo na red i predstavljanje Monografije MIK-a. Izvještavajući s tog događanja Ingrid Šestan, novinarka Novog lista zapisala je: Uoči finalne večeri festivala Melodije Istre i Kvarnera jučer je u Vijećnici Grada Rijeke predstavljena monografija Slavice Mrkić Modrić, »Melodije Istre i Kvarnera (1964.-2004.), koju je povodom 40. obljetnice tog fesativala u suradnji sa suizdavačem »Melody d.o.o.« izdala Izdavačka kuća Adamić. Riječ je o svojevrsnoj retrospektivi događaja koji su obilježili proteklih četiri desetljeća postojanja MIK-a, a kako je naglasio direktor Adamića, Franjo Butorac, malo koji se festival može podičiti jednom knjigom koja bilježi sve njegove faze.

– Iako je MIK imao i svoje »vrijeme šutnje« ostao je živjeti u srcima ljudi ovog kraja. Za četrdeset godina u životu čovjeka može se reći da je dobra polovina njegovog života, ali MIK nije čovjek, on je puno više i kada bude slavio svoju stotu obljetnicu upravo će ova knjiga svjedočiti o naporima i željama ljudi da zabilježe ono što se događalo na festivalu koji zbog svoje putujuće karakteristike i druženja ljudi odudara od svih ostalih festivala. Zahvaljujući Slavici Mrkić Modrić i njenom tekstu pojavila se monografija koja na upečatljiv način govori o povijesti tog festivala, kazao je Butorac.

Ističući zadovoljstvo što je upravo Rijeka izabrana za domaćina ovogodišnje finalne večeri MIK-a, kojom je festival ujedno proslavio svoj četrdeseti rođendan, zamjenica riječkog gradonačelnika, Vesna Lukanović, kazala je kako je sretna što se našla dobra duša koja je zapisala povijest festivala.

– Rijetko koji festival traje četrdeset godina, ali MIK je potrajao, jer to je festival koji je potekao iz naroda. Drago mi je što se našlo kvalitetno pero koje s ljubavlju piše o četrdeset godina MIK-a, naglasila je Lukanović.

Dodajući kako su MIK i ona ista generacija, što znači da već četrdeset godina živi s festivalom, sama je autorica naglasila kako devedest posto zasluge za nastanak monografije pripada njenim kolegama koji su protekla četiri desetljeća pratili MIK, a sama je monografija, kako je kazala, koncipirana poput nje same, jer sadrži i ozbiljan i neozbiljan dio.

– Prilikom pisanja monografije najviše sam se služila tekstovima Miše Cvijanovića, Gorana Drenjaka i Vladimira Juga, no uz arhivu Novog lista poslužili su mi i tekstovi mnogih drugih kolega. Živim s MIK-om od kada znam za sebe. Najprije sam u djetinjstvu pjevajući pjesme s MIK-a htjela biti pjevačica, a onda sam došla u vrijeme kada sam počela slušati neku drugu glazbu, ali na MIK nisam nikada zaboravila. Potom je uslijedio rad u Novom listu gdje mi je nekadašnji glavni urednik, pokojni Veljko Vičević, zajedno s kolegama Dubravkom Munjas i Draženom Herljevićem, dao zadatak praćenja MIK-a, ali s čudnom preporukom – uz činjenice prenijeti i dušu festivala, kazala je Mrkić Modrić.

Knjigu, koja sadrži i brojne statističke podatke, te podatke o svima koji su do sada nastupili na MIK-u, predstavio je i direktor Festivala, Andrej Baša, te predsjednica Čakavske katedre Grobinšćine, Vlasta Juretić, a u realizaciji monografije sudjelovale su Primorsko-goranska i Istarska županija, gradovi Rijeka, Kraljevica, Pazin, Senj i Kastav, te Općina Višnjan. (Novi list, 27. lipnja 2004.)

 undefined

Betty Jurković na retrospektivnoj večeri MIK-a

U slavljeničkoj godini mnogi su poželjeli da upravo njima MIK zapjeva tijekom lipanjske turneje. No, nisu ga mogli imati svioni koji su ga htjeli. Među sedam domaćina četrdeset godina starog MIK-a našao se i Mali Lošinj. Upravo s njegove je rive krenula mikovska slavljenička turneja, a povodom toga Dunja Spišić, direktorica TZ Grada Malog Lošinja kazala je:

– Početak festivala preklopio se i s obilježavanjem Dana glazbe kojeg na otoku proslavljavamo već niz godina, a bit će to i atraktivno označavanje početka glavne turističke sezone. Organizacijom prve večeri imat ćemo priliku odužiti se MIK-u jer sve ove godine ovaj je festival na najljepši mogući način prezentirao cresko lošinjsko otočje. Možemo se prisjetiti samo izvođača ovih posljednjih godina koji su u pjesma afirmirali ove naše otočne prostore, naprimjer Đani Maršan, Đina Kuljanić, a da ne govorim o glazbenoj razglednici Duška Jeličića i već legendarne pjesme »Beli , Cres i Lubenice«. Vjerujem da ćemo dobrom organizacijom na Lošinju pridonjeti još jednom uspješnom festivalu »Melodije Istre i Kvarnera«. (Ira Cupać Marković, Novi list, 25. svibnja 2004.)

 

 Lipanj te 2004. godine ostat će upamćen i kao mjesec u kojem se u Portugalu odvijalo Europsko nogometno prvenstvo čije su se utakmice vrlo često poklapale s festivalskim večerima. Kako je MIK tome zaskočio zapisao je Srđan Brajčić u Novom listu 21. lipnja 2004. godine: Početak MIK-a na Čavlima u tijesnoj je vezi s večerašnjim susretom između nogometnih selekcija Hrvatske i Engleske. Presudni dvoboj naše nogometne vrste na europskom prvenstvu u Portugalu, grozničavo iščekuje i velika većina sudionika festivala, a neki su prijetili i bojkotiranjem nastupa na MIK-u ukoliko njegov početak ne bude prolongiran. Zbog važnosti nogometnog susreta, direkcija MIK-a postavit će na Čavlima i veliki video-zid na kojem će zainteresirani imati priliku i pogledati dvoboj između Hrvatske i Engleske.

 undefined

Lidija Percan na retrospektivnoj večeri MIK-a


 Sjećanja

Mišo Cvijanović Cvijo, reporterska legenda Novog lista 27. Lipnja 2004. godine kolumnu je posvetio MIK-u. Pod naslovom „Plavičasta praskozorja vječnog MIK-a“ Cvijo je napisao: Mrva moja zove me prekjučer mobitelom i pita što ću raditi u subotu u jedanest i pol, kao da ne zna dobro da sam i ja od onih ljudi, koji su u životu sve prije nego programirani. Mrva je ono pravo dobro čeljade, jedna od onih duša koje te nikada ne zovu kad' te trebaju nego zato što te vole pa nešto svoje lijepo i dobro žele s tobom podijeliti. Mrvi je jučer u jedanest i pol u Gradskoj vijećnici, u onoj prelijepoj zgradi što za nekih davnih desetljeća bijaše i sjedištem banke, a mi je, Riječani rođeni poslije onoga rata, i dalje zovemo općinom na Korzu – bila promocija monografije MIK-a, u povodu četrdesetog rođendana festivala Melodije Istre i Kvarnera, Mrvina vršnjaka, samo pola godine mlađeg od nje. Mrvi u goste došao sam sa suprugom, koju ona i sada zove svojom razrednicom, odustavši od Trsta jer će Trsta valjda biti dovijeka, a promocije ove Mrvine knjige više nikada. Mrva je moja kolegica i prijatelj, jedan od rijetkih »novolistovskih« preživjelih istinskih reportera, jer reporter može biti samo onaj novinar kojemu su u tekstu i duša i srce, a ne samo internetske brojke i konfekcijske službene izjave, što, pak, bezrazložno vjerujući u isplativost ponajprije krvi i mesa, crnila i žutila, mnogi novokomponirani gazde i urednici hrvatskih novina ne mogu ili ne žele shvatiti. Mrvu sam godinama tjerao i samo je nakratko uspio natjerati da pojede nešto i žlicom, ali su je drugi, i dobro je da jesu, natjerali da napiše monografiju o MIK-u, koji za nju, ali i za nas od nje vremešnije i iskusnije MIK-ovce, nije samo festival već čovjek, više od čovjeka. Mrva je Slavica Mrkić-Modrić.

Ovo, međutim, neće biti priča o Mrvi već priča o MIK-u i MIK-ovcima, kojima sam kao novinar pripadao punih pet ljeta, živio sedamdeset i pet festivalskih večeri, pet generalki, milijun proba, proputovao uzduž i poprijeko Istre, Kvarnera i otoka, u nekim dalekim godinama prošloga stoljeća. Počeo sam sa sedamdeset i prvom, a završio sa sedamdeset i petom, ali MIK-ovac u duši ostao zauvijek, čak i u godinama u kojima su obnovitelji MIK-a zaboravili na neke MIK-u mnogo važnije ljude od odanog novinskog izvjestitelja. MIK tome nije bio kriv. Zato sam jučer, dijeleći emocije svih nas, uistinu bio sretan, raznježen do suza, u susretima s maestrom Nellom Milottijem, mojim starim pajdašom belkantističkim Mirkom Cetinskim, vječno mladim i sada bisernog glasa Tonijem Kljakovićem, pjesnikom i pjevačem barba Ivanom Brdarom-Ivićinom, koji i sada hvali neku davnu karikaturu, koju sam mu prije pustih desetljeća nacrtao, Pepijem Forembaherom koji je na MIK-ovima bio u milijun znalačkih glazbenih uloga, Mirkom Sertićem, kojega svi pamtimo iz mnogih riječkih sastava, a najviše iz legendarnih »Sedmica«, prerano otišlom s estradne scene Marinom Boka, pjesnikom i novinarem, a bome nekada i karikaturistom Danijelom Načinovićem, Josom Bajokom, koji i sada mojoj Gordasni i meni, Jadranki i Marku umije zapjevati nešto iz naših godina, Andrejem Bašom, koji je jedini iz svijeta muzičara koje poznajem uvijek znao darovitosti dati onu pravu notu racija, Vesnom Nežić-Ružić, koja je na MIK došla nekoliko godina poslije, ali uvijek rado slušam njene pjesme, Đanijem Maršanom, kojega se zapravo spominjem iz studetnskih godina u Zagrebu, a upoznao sam ga prije nekoliko godina za njegova dužnikovanja u Vatikanu, volim njegove MIK-ove pjesme, ali ne bih bio iskren kada ne bih priznao da mi je možda najdraža njegova pjesama »Prozor prema zalazu«(ako se tako službeno zove), jer su se u nekim mojim možda najtežim trenucima u životu s njom poklopile gotovo sve moj emocije... Ti su, ma koliko kratki, susreti premostili sva MIK-ovadesetljeća.

A opet, griješio bih dušu, kada ne bih mislio i ne tajio to reći da su mi bili najdraži oni naši MIK-ovi s početka sedamdesetih, večeri u kojima smo se radovali i uspjesima drugih, noći koje smo i mi ondašnji mlaci, pjevačka i novinarska čeljad, i čestiti iskusnici, plemenitaši glazbeni, kakvi bijahu maestri Ferdo Pomykalo, Zlatko Černjul i Stanko Selak-Đuka, glazbenici poput neumrlog Sedaka-Benčića, Lacija Fidrya, Pece Peteja ili pak naše riječke violine, mog gimnazijskog profesora Vladimira Fajdetića, pjesnika i čovičine, a janjeta u duši, Ljuba-Jumba Pavešića, neosjetno dovodili do nezaboravnih plavičastih blagoslovljenih praskozorja. Kako zaboraviti slutnju rumenih jutara u Rovinju, u parku Guvernerove palače u Rijeci, na trajektu u Rabu? Kako se ne spomenuti jednog ludog tuluma u pokojnom »Boccaciu« ponad Bakra, za kojega je naša dobra Betty , Jurković naravno, toliko laktom udarala ritam pevaljke( i pevaljka!) da je prve sljedeće večeri morala nastupiti u haljini dugačkih rukava – lakat joj je bio modriji i višestrukiji od najvećeg »teniskog lakta«? Kako ne pamtiti kako je izvorne, ne novokomponirane, narodne pjesme uz pratnju do boli duševnog Benčićevog klarineta u jednom u uho pretvorenom razdraganom noćnom autobusu, koji nas je vraćao iz Istre našem izvorištu Rijeci, orfejski pjevala rođena Fijumanka Nevia Rigutto? A tek Mirkove i Ljiljane Budičin-Manestar rovinješke pitinade? A tek...

U MIK-u smo tada tražili i nalazili samo dobrotu i ljepotu, radost života, druženje, dajući se bez ostatka, i ne sluteći da će doći godine, u kojima će mnoge naše osobne i zajedničke želje biti dosegnute, ali će nam sve više nedostajati ono negdašnje iskreno i pošteno zajedništvo. Život, naravno, ne stoji. Novi će se MIK-ovci za trideset godina možda baš tako spominjati ovih MIK-ova, kao što moja krupnooka plavooka unučica Ena, dedina miljenica, sada još nema pune tri godine, baš koliko je onda na rukometnom igralištu u Rovinju imao jedan krupnooki crnooki dječačić crne kovrdžave kose, koji je znao reći da se zove – Toni Cetinski. I u tome je ljepota i MIK-a i života. 

 undefined

 Andrej Baša i Nello Milotti na retrospektivnoj večeri MIK-a


Sama autorica monografije Slavica Mrkić Modrić, u kolumni „S kamika i mora“ (Novi list, 28. lipnja) MIK 2004. godine odjavila je sljedećim riječima: Pasanog je vikenda Rika živela va znaku jedinoga hrvackoga putujućega glazbenoga festivala – čakavcon najdražeg – Festivala Melodija Istre i Kvarnera. Njegova j' »čerga« prvo leh je došla v Riku obašla čuda mest i gradi va Istre, na Kvarneru, ma i na otocih. Kako to odvavek biva, sagdere su ju lipo doškali i lipo odbavili. Onput je finilo obahajanje i mikovci su hitili sidro spred Gata Karoline Rečke, ki smo mi odvavek zvali Gat kartuline Rečke, a po novomu se zove Gat Severine Riječke. Zač? A ča zač, tr si znate da j' Karolina jednako Severina. Ma prvo leh je ovoletnji MIK finalno finil na spomenutomu gatu, va HKD-u su kantali i sopli i neki stari, i neki novi mikovci, va sklopu večeri ka se j' zvala 40 let MIK-a. Ma, to van je bila fešta i pol. Kantala j' cela dvorana, a šjor Obi, naš gradonačelnik, i cela gradska i županijska vlast, ne leh da j' kantala, leh je i cupkala i pljeskala i tako se j' lipo opustila da bi pravi potez bil kad bi prvo sake gradske al županijske skupštine ten predstavnikon puka z razglasa pušćali mikovski hiti. Verujte da onda ne bi bilo ni karanja, ni vređanja, ni grdeh besed. Se bi odluki bile brzo i lahko donesene i si bi bili kuntenti. Ista stvar se j' ponovila i va Gradskoj vjećnice drugo jutro na predstavljanju Monografije festivala. Bilo j' veselo, spontano i kantalo se j' na vas glas. Tuliko j' bilo dobro da j' gospa Vesna Lukanović, kod domaćin, lipo rekla da j' ta ista vjećnica sega čula i doživela, ma da j' prvi put va svojoj povjeste tamo neki i zakantal. Na, ča van ja govorin, ta MIK šempija se, pa i »oltar gradske vlasti«. A kako i ne bi, tr ča biste vi načinili da van se šjor Miloti stane, stane svoju kumpaniju, doajene z MIK-a i oni zakantaju »Kartolinu z Kraljevice«. Niš drugo leh njin se priključili. Da mi j' bilo videt izraz lica oneh ki su prohajali Korzon, sto posto su misleli da j' gradska vlast ponemela pa da na sobotu imaju zborno pjevanje. I na kraju da van još rečen ča j' bilo na finalu. Bilo j' puno ljudi, bila j' lipa pozornica i bilo j' puno smeha. Heroj večeri bil je Mario Battifiaca, ki j' sa srića šegav lovranski malčić pa od prvoga obnovljenoga MIK-a nadalje osin svoje, zna i tuje kanconi. Jušto koda j' znal da će mu ta talent jedanput zatrebat. Najme, kako se j' Grdović grdo šundreval si ovi dani MIK-a, posustal je pred samo finale i prošal tamo kade mu j' i mesto. Doma. I onput je Mario uskočil, pa j' osin ča kanta šjor Tonijen, zakantal i z gospun Lidijun. Njemu j' to bila vela čast, aš si znamo ki su Toni i Lidija, a bome i njin aš si znamo i ki je Mario. Pravi Primorja sin. Tako da j' Mario bil heroj ovoletnjega MIK-a, al kako ga j' lipo moja prijatelica Duda nazvala – džoker zovi MIK-a 2004. Osin ča j' kantal komu god je rabilo, komotno j' mogal bit i šaptač Cocetu, aš Coce ni uspjel naučit tekst, a Mario ga j' znal i va talijanskoj i va hrvackoj verzije. I ča reć leh sa srića da MIK ima Marija.

undefined

 Radojka Šverko na retrospektivnoj večeri MIK-a